Tik tak.

Postali smo nezamislivi odvojeno. Što je dovelo do toga da se zamislim i shvatim da svi imamo svoju bolju polovicu… Onu zbog koje postaješ bolji čovjek, sretniji, ispunjeniji. Postaneš tuđi, a tek otkriješ sebe. Pogledaš se u ogledalo i vidiš kako ti je osmijeh širi, oči sjajnije i ne stariš. Pored osobe koja ti otkriva radosti života ostaješ vječno mlad. I bore koje nastaju uz takve osobe su jednino bore smijalice… I pored takvog želiš ostariti. Već sutra mu iz sveg glasa izgovoriti ono sudbonosno DA i izroditi mu pun autobus djece.
Uvijek sam se pitala kako izgleda ljubav, šta se to prelomi u tebi pa znaš da je on taj za cijeli život, ruku pod ruku zajedno sa tobom. I potpuno beznačajnim sitnicama, ja sam shvatila da suđeno dođe jednom. Voli te apsolutno najviše. Raduje se tvojoj pojavi. Ne uspijeva biti ozbiljan u mom prisustvu. U pola noći me vodi drvenim mostićem koji prolazi duž čitave rijeke i ne, ne bojim se. Ganjamo se po parku poput djece. A to i jesmo. Ne da mi da se spuštam niz tobogan, a ja ga molim.. Sve uz to treptajući okicama. I spustim se… Dva-tri puta. Ljuljamo se, klackamo, penjemo na svaki zidić… Živimo i dišemo skupa.
I iz još malih milion razloga… Sve mi se čini da ću od augusta uz svoje prezime nositi još jedno. Njegovo.

3 komentara

  1. Bilo je i vrijeme da napišeš koje slovo ovdje, mraawi!

    Srodnu dušu imaš, automatski sve imaš, a ono najljepše živite sad i živjet ćete kroz godine koje slijede. Živjeli vi meni, da vam se sve o čemu sanjate-ostvari, DA SE ZAUVIJEK GANJATE PO PARKIĆIMA i ama baš uvijek uveseljavate jedno drugo! :Đ
    ljubi SD svoju SD !!

  2. Mrawi sada živi život izvan bloga, punim plućimaa. 😛

    Sve je na svom mjestu, hvala Bogu dragom. Dijelim svu ljubav i sreću sa tobom, i svojoj SD i njenom draganom želim isto k'o i sebi! Bezbroj poljubaca za tebe… ^^

Komentariši